„Mladi su naša budućnost“ je fraza koju jako često slušamo. Kad će se početi ulagati u tu budućnost? Riječima velikog hrvatskog pjesnika: NEĆE NIKADAAAAA!!!

 

Kada vam je zadnji puta palo na pamet otvoriti udrugu ili se priključiti nekoj postojećoj? Ako nije – šteta. Udruge mogu biti jako dobar način obogaćivanja i sudjelovanja u lokalnoj zajednici. Ne pričam sad o zavičajnim klubovima Zaprešićana u Zagrebu ili klubovima studenata Grobničana jer je to većinom vremena samo dobra izlika za dobiti prostor u centru grada i jeftino piti, a osjećati se kao doma.

Ne, pričam o udruzi koja će djelovati u lokalnoj zajednici. Okupirati djecu da ne sjede na ‘ladnom betonu, zabaviti penzionere da ne hrane proklete golubove ili jednostavno okupljati očeve koji traže izliku da ne budu doma. Mogu to biti izuzetno amaterski sportski klubovi, ljubitelji board gameova ili stručnjaci za kukičanje.

Recimo da se okupilo vas deset entuzijasta i želite mlade u kvartu upoznati s čarima disc golfa, sporta popularnog u zemljama gdje si ljudi ne mogu priuštiti dvoranu za curling ili palice za golf, ali imaju frizbi pri ruci. Osim što vam treba travnata površina i meta/koš, bilo bi poželjno i da imate neki svoj prostor za održavanje sastanaka, presvlačenje nakon treninga ili smišljanje taktika.

Možete tražiti prostor od Grada Zagreba, naravno. Nakon što ispunite neke uvjete. I prijavite se za natječaj. I dobijete prostor u Ivanjoj Reci. Živite u Podsusedu? Nemate sreće. No, veće su šanse da nećete dobiti prostor jer ga je već okupirala neka zavičajna udruga koja ne plaća račune i uskoro će se morati ugasiti, a Grad će morati podmiriti te troškove vašim i mojim novcem.

No, što bi bilo kada bi u svojoj gradskoj četvrti imali zgradu u kojoj bi se nalazili prostori za udruge, i to primarno udruge mladih i za mlade? Vjerojatno bi bili sretni jer bi bili na domaćem terenu, družili biste se sa prijateljima iz djetinjstva i davali bi neki novi sadržaj zajednici. Treba zabaviti penzionere, to nikako nemojte zaboraviti.

U uređenim gradovima postoji jedan zanimljiv koncept, a zove se „centar za mlade“. Ove tri slatke riječi nemojte izgovarati oko Trga Stjepana Radića jer bi vas ljudi mogli čudno gledati, pošto je to projekt koji se Grad trudi ne pokrenuti čim duže. Nešto kao i Jarunski most, sanaciju Jakuševca i još puno toga, ali to sad nije toliko bitno.

 

Iako centri za mlade stoje u Gradskom programu za mlade, niti centri niti sam program nemaju svoju stavku u prijedlogu Proračuna Grada Zagreba za iduću godinu. Groblje kućnih ljubimaca ima, i to 10.000.000 kuna.

Što uopće jesu centri za mlade? Ovisi od države do države, od grada do grada i od kulture do kulture. Iako postoji mnogo različitih primjera, najzanimljiviji sam našao u Sloveniji.  Grad daje određenu (poveću) svotu novaca svakom centru za mlade koji se nalazi pod svojevrsnom firmom u sklopu tamošnje verzije Holdinga, a centri su ti koji odlučuju koje će udruge dobiti koliko novaca, shodno programu i potrebitosti tamošnjeg stanovništva. Udruge koje se financiraju iz centra ne mogu se financirati iz nekog drugog gradskog izvora, što je jako dobra stvar jer znate da su udruge onda zaista i aktivne tamo gdje su smještene.

Ipak, nije sve u novcima. Pričao sam o prostorima nešto ranije u tekstu. Nekada zna biti dosta teško okupiti svoju kvartovsku filmsku grupu kako bi se našli, raspravili o scenariju, prepravili knjigu snimanja i podijelili uloge. Centar tu može poslužiti na više načina. Osim što centri imaju prostore za neformalna druženja, često imaju i prostorije koje se daju udrugama na korištenje. Nekima konstantno, a neke će udruge dijeliti jednu prostoriju ovisno o dogovorenom rasporedu.

prostor zvan ceznja (2)

Ovo prekrasno zdanje nalazi se Montclairu u Kaliforniji. Ima multifunkcijsku dvoranu (prezentacije, predstave, koncerti), kafić sa grickalicama, stolove za biljar, računala, stolove za board gameove, prostorije za osoblje i prostore za udruge. Ono što je vjerojatno bitnije, u gradskoj vijećnici koja se nalazi odmah do ima puno sluha za potrebe i želje mladih ljudi.

Centar za mlade ovakvog tipa može postati centralno mjesto druženja (mladih) ljudi u kvartu. Bendovi mogu održavati probe tamo.  Kasnije i imati koncert u dvorani za široke narodne mase. Vani se može nalaziti minijaturni skate park, koševi, golovi… Puno toga se može, ali malo toga se želi.

U već spomenutoj Sloveniji svaka gradska četvrt ima jedan centar za mlade. To je jako lijepo. Onda saznate da svaka gradska četvrt ima maksimalno 10.000 stanovnika. Ja se ni ne usudim sanjati o tako nečemu u Zagrebu. Centar za mlade Prečko, Centar za mlade Vrbani, Centar za mlade Gajevo, Centar za mlade Jarun… Bilo bi lijepo kad bi i kod nas na jednu (ili dvije, ovisno o broju stanovnika) gradsku četvrt došao jedan centar za mlade. Jedno deset komada u cijelome gradu.

Najveće pitanje je: koliko to košta? Jako puno. Zaista, to su nezamislivi novci. Po odokativnim izračunima, između 10 i 15 milijuna kuna po jednom centru. Imao sam već prilike čuti izjave tipa: „Grad to zbilja želi, ali se nema novaca.“ Ja samo znam da meni ne bi bio problem izabrati između izgradnje dva centra za mlade ili jednih fontana.

U raznim raspravama s ljudima iz Grada mogla se čuti neka ideja o četiri centra kao početak (iako bi oni htjeli da to bude i kraj te priče). Problem je što to nitko ne može trenutno napraviti. Kao što sam već spomenuo, centri za mlade i Gradski program za mlade u trenutku pisanja ovog teksta nemaju svoje proračunske stavke. Najgore od svega, Grad Zagreb toliko misli na mlade ljude da se za njih brinu čak tri zaposlene osobe, koliko ih radi u odjelu za mlade. U sklopu sektora za sport i mlade. U Gradskom uredu za obrazovanje, kulturu i sport.

Dok Grad ne stvori tijelo zaduženo za planiranje i provedbu projekta centara za mlade, stvar se ne može pokrenuti s mrtve točke. Gradski zastupnici nemaju kome uputiti pitanja, mladi se nemaju kome žaliti…  A vrijeme leti. Iskreno sumnjam da ću još uvijek biti mlada osoba kada Zagreb dobije svoj prvi centar za mlade. Pranje nogu u fontanama je, čini se, bitnija proračunska stavka.