Prije više od godinu dana primijetila sam knjigu zanimljivog naslova i kratkog sadržaja. Lekcije iz Finske autora Pasija Sahlberga, jednog od tvoraca reforme obrazovne politike u Finskoj. Autor u svojoj knjizi opisuje kako je tekao finski postupak reforme u obrazovanju nakon završetka Drugoga svjetskog rata. To je prva knjiga namijenjena međunarodnom čitateljstvu koja govori o tome kako je Finska stvorila sustav hvaljen podjednako zbog svoje pravednosti i zbog visoke kvalitete. Filozofija finskog obrazovnog sustava temelji se na pružanju istih mogućnosti svima uz misao da baš svatko može doprinijeti društvu.

Zadnjih desetak godina, finski su učenici u PISA testovima (u kojima od 2006. sudjeluje i Hrvatska) među prva tri mjesta u sva tri područja testiranja – matematici, pismenosti i prirodoslovlju – i u tome su dosljedni svake godine. Sama ta činjenica privukla je pažnju šire javnosti, a obrazovni sustav Finske počeo se nazivati najboljim sustavom obrazovanja u svijetu. Finska se nalazi pod povećalom mnogih stručnjaka, vlada i organizacija koji pokušavaju analizirati „finski model“ i orijentirati se prema njemu. Tisuće izaslanstava posjetile su finske vlasti, škole i zajednice kako bi saznale što omogućuje izvrsnost u obrazovanju.

Tako je i pala u vodu prva pretpostavka da u zemljama gdje redovito školovanje počinje ranije – učenici ostvaruju bolje rezultate. Finski rezultati pokazuju suprotno. Tamo djeca regularno školovanje počinju s navršenih 7 godina i njih 66 % upisuje fakultet, što je najveći postotak u Europi.

Broj djece u razredu u finskim školama u prosjeku je veći nego u mnogim drugim europskim zemljama. To pak ruši stereotip da razredi s manje djece postižu i bolje rezultate zbog izraženije individualne nastave.

Finski nastavnici imaju u prosjeku znatno manji broj sati nastave nego njihovi kolege u brojnim drugim zemljama. Tako prema istraživanju OECD-a, finski nastavnici u srednjim školama imaju (nakon Poljske i Grčke) u prosjeku najmanje sati nastave godišnje, približno 600 sati, a u većini ostalih EU zemalja brojka se kreće između 700 i 800 sati. Naravno, preostalo vrijeme nastavnici koriste za timski rad i dogovor oko nastave, procjenu napretka svakog učenika, stručno usavršavanje te za ostale izvannastavne aktivnosti.

Ovo su neke od karakteristika finskog obrazovnog sustava:

– obavezno obrazovanje za sve državljane s prebivalištem u Finskoj, a počinje kada dijete navrši 7 godina i dok ne napuni 16

– obrazovanje besplatno i dostupno svima

-u jednom razredu predaju 2-3 nastavnika koji se međusobno nadopunjuju

– ukupno 75 minuta pauze dnevno

– osnovna i srednja škola spojene su u jednu školu, kako se učenici se ne bi morali navikavati na novi prostor

-u školama nema ocjena, a ispiti se polažu 2 puta na godinu, u jesen i proljeće

– srednja škola traje 3 godine, a tko želi može upisati dodatni razred

– postoji samo 1 obavezni standardizirani ispit u Finskoj tek kad djeca napune 16 godina

– razlika između najslabijih i najboljih studenata najmanja je u svijetu

– 43% finskih srednjoškolaca otpada na strukovne škole

– učitelji provode samo 4 sata dnevno u razredu, a 2 sata tjedno potroše na profesionalno usavršavanje

– svi profesori moraju imati magisterij koji je u potpunosti subvencioniran

– nacionalni kurikulum sadrži samo osnovne smjernice, a nastavnik ima slobodu sam kreirati svoj program

– učitelji se odabiru iz 10% najboljih studenata

– podučavanje se u Finskoj smatra uglednim zanimanjem

– razlike u uspješnosti učenika između škola u Finskoj su minimalne

 

Cijeli finski obrazovni sustav na prvi pogled djeluje očaravajuće, ali iza svega toga stoji puno godina rada i reformi, mnogih pokušaja, usavršavanja i promjena u načinu funkcioniranja obrazovanja. Finska vlada taj sustav i dalje pokušava usavršiti, pa se i danas nalazi korak ispred ostatka svijeta. Nedavno je objavljenja pomalo kontroverzna odluka ministarstva obrazovanja koja govori o tome da od jeseni 2016. godine u osnovnim školama diljem Finske učenici neće učiti pisati pisanim slovima, već samo tiskanim. Smatraju da je korištenje pisanog pisma i međusobno spajanje slova za mnoge učenike naporno. Djeca se, drže u ministarstvu, koncentriraju na rukopis, a ne na bit, i to je jedan od glavnih razloga zbog kojeg su se odlučili na ovakvu novost u svom obrazovnom sustavu. Takav potez je dosta loše odjeknuo u svijetu i podijelio je stručnjake. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje pokrenuo je natječaj za najljepši hrvatski rukopis „Što se rukom piše, vrijedi više“ s osnovnim ciljem promicanja važnosti pisanja rukom. Na natječaj su se mogli prijaviti učenici od 7. godine života pa dalje. Po tome možemo naslutiti da je Hrvatska još daleko od ukidanja pisanih slova jer pokreću se razne kampanje za očuvanje ručno pisanog teksta. Ipak, sve više zemalja ide prema tome da se uvede standardni školski rukopis, miču se dekorativni detalji kod pisanih slova, a Njemačka je uvela i eksperimentalne škole u kojima se više ne uče pisana slova. Tek za mnogo godina pokazat će se pravi rezultati ove odluke, a na nama (ostalim zemljama) je da se pokušamo ugledati na njih i učiti.

Može li se ovakva reforma provesti u Hrvatskoj? Što bi se dogodilo kada bi hrvatski učitelji počeli dobivati veće plaće, kada bi uveli devetogodišnju osnovnu školu bez pismenog i usmenog ispitivanja, kada bi obrazovanje bilo potpuno besplatno?

Karakteristike hrvatskog obrazovnog sustava

Karakteristike hrvatskog obrazovnog sustava

Ekspertna radna skupina za provođenje Cjelovite kurikularne reforme

Početkom veljače započeo je rad Ekspertne radne skupine pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta kojoj je zadatak određivanje glavnog smjera kurikularnih promjena, fokusirano vođenje procesa tijekom prve dionice kurikularne reforme te koordiniranje rada i sudjelovanje u radu stručnih radnih skupina na različitim razinama. Sredinom svibnja započeo je i rad spomenutih stručnih radnih skupina. Voditelj Ekspertne radne skupine Boris Jokić doktorirao je na temi „Znanost i religija u hrvatskom osnovnoškolskom obrazovanju: Stavovi i perspektive učenika“, a smatra kako su najveće nedaće našeg obrazovnog sustava nefleksibilnost te snažno oslanjanje i pozivanje na tradiciju koji su možda bili prihvatljivi u prošlosti, no smatra da današnje vrijeme zahtijeva promjene i brže prilagodbe.

Mnogi se nadaju kako će ova radna skupina na čelu s dr. Jokićem poduzeti mjere po pitanju održavanja nastave vjeronauka u školi jer smatraju da smo na pragu okršaja kreacionizam vs. evolucija.