Odmah po dolasku ove stranačke garniture na vlast, postojale su jasne indicije da će doći do zaustavljanja kurikularne reforme. Pa kome još treba narod koji misli i kritički zaključuje? Mora da je korisnije čisto bubanje faktografije napamet i tako u nedogled. Tko je vidio prilagođavati programe kako nadarenim učenicima, tako i učenicima s posebnim potrebama?
Puna usta te famozne riječi „reforma“, od koje se većini puka odavno povraća i gadi, postaju tek trud s ciljem podizanja stranačkog rejtinga i pokušajima očuvanju pozicija. Kako Hrvatska i njeni građani misle poboljšati svoj status u bilo kojem smislu ako se zaustavlja najbitnija stavka, a to je obrazovanje i edukacija.

Kako hrvatski građani poboljšavaju svoj status

Kako hrvatski građani poboljšavaju svoj status

U ovoj državi nijedna reforma ne može proći bez da se u njenu provedbu upliću kojekakvi stručnjaci od kojih se u ovom slučaju ističe stručnjak u svim poljima – vilonist Ladislav Iličić. Da, to je čovjek kojem smeta svaki potez lijevo orijentiranih stranaka, iako je sasvim jasno da se radi o reformi koja donosi boljitak za sutra. On je ponosan i sretan te se javno hvalisa što nas svojim stavovima vraća u tamno razdoblje srednjega vijeka, sretan je što dobija pohvale od raznih zgubidana koji misle ono što im se kaže s oltara. Međutim, cijenjeni zastupnik ne zna ili ne želi znati kako je u trenutku donošenja odluke o kurikuralnoj reformi objavljen javni natječaj na koji se javio samo dr. Jokić. Pitam se, pa gdje su tada bili svi ovi eksperti koji su sada isplivali?
Među najvećim kritičarima reforme našla se i famozna prof. Rusak, poznata kao „tko nudi više, njemu ruku dižem“. Zašto bi samo sedmoro ljudi bilo na čelu ekspertne skupine kada se može uhljebiti još deset dodatnih (ne samo to, nego tih 10 koji su, pretpostavljam, desno, lako kontorliraju ovu sedmicu). Nije važno što svi mogu sudjelovati u javnoj raspravi, što većina zainteresiranih i jest učinila, važno je postaviti „svoje“ ljude.

„Mislim da je bespredmetno sumnjati u potrebe reformi. (…) Za iduću školsku godinu planirana je eksperimentalna provedba u dijelu osnovnih i srednjih škola i ja se ozbiljno nadam da će tako planirana dinamika biti ispoštovana. Komentari, prijedlozi i primjedbe zainteresirane javnosti utjecat će na dinamiku. Cilj nam je dobiti što kvalitetniji dokument.” – izjavio je ministar Šustar i ostao živ. Tako je on na početku mandata slučajno zaboravio iz europskih fondova povući osiguranih 50 milijuna kuna koja su bila predviđena za eksperimentalnu provedbu reforme u pojedinim osnovnim i srednjim školama.

"Ma ja sam vam više za pojist i pop't..."

“Ma ja sam vam više za pojist i pop’t…”

Ministar Šustar, koji je obećavao da sav uloženi trud neće biti bačen u vjetar, svoje je obećanje prekršio. Drugim riječima, nameće se zaključak kako je ministar koji je u došao u HDZ nakon „osobnog sazrijevanja jer je katolik i demokršćanin“, govori neistinu (laže, nije on Hebrang, op. ur.).
Stvari su vrlo jasne – na čelu države imamo koaliciju, oprostite, suradnju koja predstavlja konzervativnu revoluciju i vraćanje u prošlost. Primjera za sustavno uništavanje i malo onoga dobrog što imamo u posljednjih nekoliko mjeseca je (nažalost) previše. Iznevjerili su sve što su obećavali. Imamo, dakle, tanku većinu nastalu (i) na prevari birača. Strukture koje su postale hrvatskom vladom pokušavaju potpuno promijeniti svjetonazorsko stanje u zemlji i to sustavno i nasilno rade.

Smrću kurikuralne reforme nestalo je i ono malo nade da napokon prijeđemo iz 19. u 21. stoljeće. Ustvari, kako uopće možemo očekivati bilo kakav progres kada se već oko pitanja gdje bi trebao biti konzensus, jer ipak se radi o budućnosti jedne zemlje, stvara ovakav kaos. Hrvatska je sekularna država u kojoj Crkva dobiva oko milijardu kuna godišnje, a za obrazovanje i znanost proračun se smanjio za 158 milijuna kuna! I tako se pokazuje da ovu Vladu nije briga za obrazovanje i edukaciju. Sve što čujemo jest „privatizacija“. Slučajni premijer se nije udostojio poslati izjavu o pitanju kurikularne reforme jer njegova jedina briga je kako prodati što više, kako dovući razne multinacionalke i vratiti se u svoju Kanadu s boljim CV-om i punijih džepova.

Isto tako, kada se trud i znanje 500-tinjak profesora osnovnih i srednjih škola pokušava diskreditirati i manipulativno politički utjecati tada trebamo biti svjesni da s nama, kao društvo, nešto nije u redu. Općenito smo poznati da jedino što znamo je dobro ispljuvati tuđi rad. Izvolite onda, gospodo draga, zasukati rukave i pokazati oprimjereno što valja, a što ne valja. Tužno je da hrvatsko društvo 2016. godine uživa očiglednu manifestaciju klerofašizmu umjesto da napokon raskrsti s prošlošću, podvuće crtu i otvori put prema svjetlijoj budućnosti. Međutim, kako kako je vladajuća garnitura pretežno fašistički i klerofašistički orijetirana (čast izuzecima), ona svaki progres, pa i po pitanju obrazovanja smatra napadom na tradicionalne vrijednosti i protivan njihovom razumu (koji je opozit zdravog razuma).

Kako imamo državu i kojoj se svako pitanje karakterizira plavo ili crveno, mora da nismo ni zaslužili bolje. Kada kao društvo padnemo na ispitu o budućnosti naše djece koja će jednoga dana, ako ne pobjegnu, morati ispravljati i popravljati sva s*anja učinjena u sadašnjosti (zbog ljudi koji smo sami izabrali!), nemojmo se čuditi jer bolje uistinu nismo niti zaslužili.