Godine 1848. žene su prvi put iskazale nezadovoljstvo na javan i demonstrativan način tako što su se digle na noge kako bi izborile svoja prava. Održan je prvi skup o ženskim pravima na kojem je donesena Deklaracija o pravima i osjećajima. Isticale su kako će povezanost između muškarca i žene narasti ukoliko pridonose svom domu sredstva za život, tražile su da im se dodijeli status građanki, smatrale su da svoja prava isključivo trebaju tražiti kao žene, koje se tek onda mogu uključiti u rasprave s muškarcima. Pozivale su se na izgradnju pravednijeg društva u kojem žena može zatražiti rastavu braka, imati nadzor nad vlastitom imovinom i plaće u rangu s muškarcima za obavljanje istog posla. Tražile su jasnu emancipaciju u obitelji i državi jer su smatrale da će na taj način biti još skrupuloznije i odgovornije u obavljanju vlastitih obaveza. I bile su u pravu!

Primarna uloga žene do tad bila je rađanje djece. Sve njihove aktivnosti bile su potpuno inferiorne u odnosu na zadaće koje su obavljali muškarci. Bile su samo djelomični i nepotpuni akteri u „Svijetu muškaraca“. Postavlja se pitanje koju bi funkciju obavljale žene ukoliko bi došlo do potpunog preoblika reprodukcije, što ako bi se dogodilo da u bližoj budućnosti tehnologija toliko uznapreduje, da žensko tijelo više ne bude potrebno kao sredstvo za produženje vrste? Možda bi i sama Edipova drama drugačije skončala ukoliko bi očevi pridavali više pažnje i prisutnosti u obavljanju roditeljske uloge? Što ako svijet muškaraca bude ujedno i svijet žena?

Prema statistikama ABC (Australian Broadcasting Corporation) vijesti, ostati u drugom stanju jedna je od najopasnijih odluka koje žena može donijeti. Prema njihovoj analizi svaki dan oko 1000 žena umire prilikom poroda zbog pojave infekcija ili krvarenja. No, u ovom slučaju ostavit ćemo analizu sa strane jer je vjerodostojnost svake analize uvijek upitna. Važno je napomenuti kako se tehnologija razvija brže od onoga što naš mozak može percipirati, zbog čega naše društvo iz dana u dan postaje sve kompleksnije. Na osnovu toga, ideja umjetne maternice kao uređaja koji će omogućiti vantjelesne trudnoće više nije samo prazna fikcija.

2b9c737d-7c63-866c-d97a-ff85fddebaa8_zadnji tjedan naslovna

 

Posljednjih nekoliko dana pozornost je u medijima dobila pro-life inicijativa „40 dana za život“ koja je posredno i inicijativa za zaustavljanje abortusa. Inicijativa operira u više od 20 gradova, ali posebnu pozornost privukli su u gradu Vukovaru, tako što su unaprijed znali kako u vukovarsku bolnicu dolazi trudnica koja se sprema na abortus. Svoju misiju elaborirali su na sljedeći način: „Molitvom i postom, miroljubivim bdijenjem i osvješćivanjem lokalne zajednice odvratiti od grijeha abortusa i duha smrti. Molitvom tražiti od Gospodina da promijeni srca i kulturu smrti pretvori u kulturu života, prema Njegovoj veličanstvenoj zamisli.“ Lokalna zajednica nikada nije bila protivna nečijem izričaju stava i mišljenja, ali je uvijek težila zdravoj debati, dokazima i dijalogu. Postavljala je racionalističke okvire u kojem je spremna na kritiku, pružanje i čuvanje „tuđe“ slobode, ali je isto tako bila spremna snažnom kritičkom analizom tražiti objašnjenja za sve nejasnoće. U tome je šira publika intenzivna i često nemilosrdna.

Koliko god se trudili, religija zagovara stajališta koja se ne mogu racionalno deducirati. Crkva ima jako veliki utjecaj na socijalizaciju počevši od samog rođenja djeteta – kako na primarnu, tako i na sekundarnu – pa se pojavljuje čak i u nekim segmentima resocijalizacije. Oblikuje i uči djecu ispravnim i neispravnim oblicima ponašanja i u tome uživa veliku slobodu i autonomiju, bez posebnih oblika nadzora. To joj daje priliku graditi teoriju o svijetu, a u isto vrijeme sprečavati provjeru te iste teorije. Što se više molite, postoji veća vjerojatnost da ćete steći vjeru. Zato se djecu uči raznim molitvama, a ne podučava ih se dokazima o postojanju „Onoga“ prema kojem šalju svoje molitve. Na taj način počinje intelektualno formiranje koje poprima stjenoviti oblik, a njega je vremenom sve teže razbijati. Naravno, religija predstavlja kompleksni i višedimenzionalni fenomen koji se može promatrati s više razina i aspekata, ali sociologijski pristup koji definira odnos između religije i društva, razvidno kroz povijest daje prikaz kako je religija kočnica društvenoj integraciji.

78fba61b29bc723a34cdef47465e5cac_XL

Osobe koje molitvom ispred vukovarske bolnice potiču zabranu abortusa ne može nitko „zabraniti“ ili ih natjerati da to više ne rade. Njihovo je pravo iskazati mišljenje i stav o društvenim i svjetonazorskim pitanjima. Međutim, nezaobilazno je reći kako se na taj način implicira vraćanje u prošlost. Takve reakcije silno žele umanjiti važnost odluke žene o postupanju s vlastitim tijelom i staviti ju u ruke središnjeg autoriteta, odnosno države, koja će na takav način pokazati svoju dominaciju provođenjem „muških“ zakona.